Umornom od svega u smrt mi se žuri, 

Jer videh zaslužnog kako bedno prosi, 

I nitkova što se bogato kinđuri, 

I odanost kako poniženja snosi. 

I zlatna odličja o pogrešnom vratu, 

I savršenstvo u blatnom bešćašću, 

I device silom predane razvratu, 

I snagu straćenu nesposobnom vlašću, 

I umetnost kojoj moćnik uzde stavlja, 

I zločince kako vladaju dobrotom, 

I mračnjaštvo kako mudrošću upravlja, 

I kako iskrenost brkaju s prostotom: 

Skrhan, spokojnoj smrti ću se dati, 

...