Asim Husanović's Key Ideas from The Imposter Cure
by Jessamy Hibberd

Ovo su interna pravila koja se ljudi sa sindromom varalice uglavnom pridržavaju:

• Perfekcionisti postavljaju previsoke standarde za sebe i vjeruju da bi uvijek trebali pružiti savršenu izvedbu.
• Prirodni genijalci nastoje savladati svaku novu vještinu brzo i uz malo truda.
• Solista defini[e kompetenciju kao sposoban da uradi nešto sam i vjeruje da se uspjeh računa samo ako je bez pomoći.
• Stručnjak treba znati sve i vjeruje da prava kompetentnost znači znati apsolutno sve.
• Superžena/Supermuškarac mjeri kompetentnost na osnovu koliko je uloga u kojima se mogu istaći.

Sindrom varalice se obično javlja kada postoji tenzija između dva pogleda: standarda koje sami sebi postavljaju i kako sami sebe procjenjuju.

Visoki standardi koje sebi postavljaju veliki su dio problema, kao i negativni unutrašnji glas kojim se motiviše. Očekuje se da se mora biti najbolji i raditi sve besprijekorno u karijeri, vezama i privatnom životu.

Samopouzdani ljudi osjećaju ovu nelagodu i doživljavaju neke od istih strahova. Ali oni dolaze do drugačijeg zaključka i to im omogućava da nadjačaju svoja osjećanja.

Umjesto da svoju nelagodu tumače kao da su varalice, oni to vide kao strah povezan s efektom na nešto novo i izlaskom iz svoje zone udobnosti. Nelagodnost je uzrokovana anksioznošću i oni koji nisu varalice to prepoznaju samo kao to, videći to kao znak da nisu sigurni ili se brinu da im neće biti dobro – opet, sve vrlo ljudski i sve vrlo normalno.

Varalice se toliko jako boje da će biti otkrivene ili da nisu dovoljno dobri da ne preispituju svoj strah. Ako je istina ono u šta vjerujete, onda se s pravom plašite: biti otkriven, neuspjeh, poniženje koje dolazi s onim što zamišljate – to je zastrašujuće.

Strah stavlja anksiozni filter na sve što radimo. Ali tanka je linija između osjećaja i činjenica. Naša osjećanja nas mogu navesti da povjerujemo da su stvari gore nego što jesu.

Porodično okruženje, porodična dinamika i način na koji su nas roditelji odgajali kombinuju se s našom ličnošću i našim iskustvom svijeta kako bi oblikovali naš sistem vjerovanja i dali nam osjećaj ko smo kao osoba. To znači da ono što se nauči kao dijete utiče na to kako se sada vide i doživljavaju stvari, a ta iskustva iz djetinjstva oblikuju pristup životu.

Priroda i odgoj nisu odvojeni – jedno ima uticaj na drugo. Vaš tip ličnosti je u interakciji s vašim iskustvima i utiče na odgovor svijeta na vas.

Odavno ste odlučili da ste varalica i godinama u svojoj glavi gradite argument u prilog tome, ignorišući sve informacije koje ne odgovaraju i stvarajući snažnu pristrasnost protiv sebe. Ovo nepokolebljivo uvjerenje jedan je od najvećih razloga zašto ne možete ići naprijed.

Konstruktivna kritika, negativne povratne informacije i greške dokaz su da niste dovoljno dobri. Prelazite ih u glavi i reproducirate ih u mikro detaljima.

• Prekomjerni rad. Osjećaj da ste varalica izaziva veći trud i savjesnost jer zamišljate da su svi drugi sposobniji i inteligentniji od vas.
• Izbjegavanje. Kada težite tako visokim standardima i imate neodoljiv strah od neuspjeha, nije čudo da ponekad izbjegavate da radite ono što trebate, odgađate kada jednostavno ne možete da se suočite s naporom koji uključuje početak ili se čini da je preteško pa se zaustavljate na pola.

nekoliko primjera:

„Imao sam sreće“

„Dobaro sam odglumio, prevario sam ih“

„To je zato što im se sviđam, ljubazni su ili je to društvena ljubaznost“

„Zvuči impresivnije nego što jeste“

„Imao sam puno pomoći“

„Ako ja to mogu, bilo ko može, bio sam na pravom mjestu u pravo vrijeme“

„Imaju niske standarde“

„Žalili su me“

„Niko drugi to nije htio da uradi“

„Samo je pitanje vremena kada ću saznati“

„Imao sam veze“

Morate vidjeti da to nije vaš glas, već glas vaših strahova.

Što bolje uočite glas varalice u akciji, to će strategije uspješnije funkcionisati.

Možda se osjećate kao varalica, ali to ne znači da zaista jeste. Vaše misli i osjećaji su korisni, ali samo čine dio slike, posebno kada je riječ o bilo čemu što je povezano sa sindromom varalice.

Kada čujete glas, podsjetite se da je glas varalice misao, a ne činjenica. Uvijek postoji više od jedne perspektive. Kada osjetite nelagodu, podsjetite se da je to ono kako se osjećate, a ne kako stvari stoje.

Kada vidite da ste potpuno odgovorni da sve prođe kako treba, preuzimate odgovornost za sve što krene po zlu.

Ne zaboravite na druge uključene ljude i njihovu zajedničku odgovornost. I koliko god se trudili, ne postoji put kroz život koji je bezbolan i u pokušaju da spriječite da bilo šta pođe po zlu izazivate sebi mnogo veći stres. Stvari ponekad krenu po zlu, ali ćete preboljeti i vidjeti da je često ishod još bolji.

Da biste zaista povjerovali da se vaše osjećanje ne razlikuje od onoga kako se drugi ljudi osjećaju, morate početi otvorenije govoriti o tome šta se dešava.

Ovo je jedini način da budete sigurni da kada drugi izgledaju samouvjereno i sposobno, možda se neće tako osjećati cijelo vrijeme.

Imati samilost prema sebi se zaista ne razlikuje od toga da se ima i prema drugima. Niko nije savršen, svi griješimo i u redu je osjećati se pod stresom ili tugom. Bol i patnja su dio našeg zajedničkog ljudskog iskustva; oni su samo reakcija na ono što se dešava u našem životu.

1. Prepoznavanje kada smo pod stresom ili se borimo bez osuđivanja ili pretjerane reakcije
2. Biti podrška, nježni i puni razumijevanja prema sebi kada nam je teško
3. Imajući na umu da svi griješe i ponekad doživljavaju poteškoće.